Ukrajina

Ukrajina Україна
Zastava Grb
Geslo Ukr. Воля, злагода, добро! (Volja, zlagoda, dobro!) Hrv. "Sloboda, sloga, dobro!"
Himna Još Ukrajina nije nestala
Glavni grad	Kijev
Službeni jezik	ukrajinski
Vlada
- Predsjednik	Viktor Juščenko
- Predsjednik Vlade	Julija Timošenko
Neovisnost	Od Sovjetskog Saveza 24. kolovoza 1991.
Površina	43. po veličini
- ukupno	603.700 km²
- % vode	7 %
Stanovništvo	26. po veličini
- ukupno (2006)	46.710.816
- gustoća	77,4/km²
BDP (PKM)	procjena 2007.
- ukupno	390.306 milijardi $ (28.)
- po stanovniku	8,404 $ (87.)
Valuta	ukrajinska grivnja (100 kopijki)
Pozivni broj	+380
Vremenska zona	UTC +2 UTC +3 ljeti
Internetski nastavak	.ua

Ukrajina (ukrajinski jezik: Україна / Ukrajina) država je u istočnoj Europi. Po svojoj površini, Ukrajina je najveća europska država, na drugom je mjestu ako se uzme u obzir europska površina euroazijske Ruske Federacije. Po državnom uređenju Ukrajina je republika, a zakonodavnu vlast obnaša Verhovna Rada - ukrajinski parlament sa 450 zastupničkih mjesta.

Ukrajina na kopnu graniči s 7 europskih država s ukupnom dužinom granice od 4.663 kilometara: Ruska Federacija (1.576 km), Bjelorusija (891 km), Poljska (526 km), Slovačka (97 km), Mađarska (103 km), Rumunjska (531 km) i Moldavija (939 km). Ukrajina se odlikuje raznovrsnim geografskim i klimatskim uvjetima. Njezin središnji dio zauzimaju stepe isprekidane niskim visoravnima i sljevovima rijeka, osobito nizinom i visoravni rijeke Dnjepar. Na sjeveru Ukrajinu od Bjelorusije dijele močvare rijeke Pripjat. Južni dio obuhvaća obalnu nizinu duž Crnog i Azovskog mora, dužina iznosi 2.782 km. Istočna Ukrajina sastoji se od slijeva rijeke Donjeck i zapadnog ruba Srednjoruske uzvisine. Najvažnije su obilježje zapadne Ukrajine prekrasne planine Karpata s najvišim vrhom Goverlja (2.061 m). Krimski poluotok na samom jugu, koji tvori zasebnu geografsku jedinicu, odlikuje se sredozemnom klimom. U Krimskom gorju najviši je vrh Roman-Koš (1.545 m). Najvažnije rijeke su Dnjepar i Dnjestar koje teku sa sjevera prema jugu i utječu u Crno more.

Tijekom 12. stoljeća ukrajinski narod je više puta zabilježio staroslavensku riječ ukrâjina, označavajući time vlastiti rodni kraj odnosno prostor koji je u kulturno-političkom smislu predstavljao ključni i najrazvijeniji središnji prostor Kijevske Rus’i. Isti ukrajinski prostor je zbog svoje prestižne razvijenosti bio često opterećen vojnim upadima nomadskih plemena s jugoistoka. Riječ krâjina (ukr. країна) u ukrajinskom jeziku označava državu, zemlju, krâj, krajolik, ili pak nastanjeno prostranstvo (u širem smislu). Riječ u-krâjina prema istom tumačenju određuje matičnu državu, vlastitu zemlju, dom, rodni krâj ili rodni krajolik - za razliku od onog koloniziranog dijela zemlje.

Zbog specifičnog zemljopisnog položaja, Ukrajinu kroz povijest često zovu «zemlja moćnih rijeka», jer je njima oduvijek povezivala vikinška i ukrajinska plemena - europski skandinavski sjever i toplo Crno more u koje se te moćne rijeke sljevaju. Također ju zovu «europska žitnica» jer je u velikom obimu blagoslovljena plodnom zemljom crnicom. Mnogi europski posjetitelji Ukrajinu stoljećima imenuju melodičnom «zemljom slavuja», a u carskim krugovima Ruskog imperija imenovana je «slavenskom Italijom» radi svojega iznimnog doprinosa u razvoju unikatne slavenske kulture.

Terminologija: Govoreći danas o povjesnom terminu Rus’ koji je od 7. stoljeća prisutan u ukrajinskoj povijesti; zatim državama Kijevskoj Rus’i - Zaporoškoj republici - Ukrajinskoj Narodnoj Republici - Sovjetskoj Ukrajini, i neovisnoj Ukrajini kakvu danas poznajemo – govorimo o istom prostoru odnosno istoj državi koja je često pod različitim pritiscima i okolnostima drugačije imenovana, ponekad u političkom ili regionalnom kontekstu, ali u glavnini je obuhvaćala kulturološki isti slavenski narod kojeg danas poznajemo kao Ukrajince. Hrvatske termine Rus' (Rusini) i Rusija (Rusi) ovdje treba razlikovati jer nisu isti već se odnose na dva različita naroda i dvije različite zemlje, a jedna od njih je stvorena čak 4. stoljeća kasnije. Kada govorimo o slavenskim plemenima u sklopu drevne antske zajednice, Rusinima (Rusičima) i danas nama poznatima Ukrajincima, govorimo o istom kulturološki zasebnom narodu koji je do danas očuvao vrlo staru kulturnu baštinu istočnih Slavena. Ukrajinci svojim metalitetom i kulturnom baštinom pripadaju srednjoeuropskom (pribaltičkom) krugu naroda, a najsličniji narodi su im Bjelorusi, Rusi, Poljaci i Balti.

Sadržaj 1 Državni grb i zastava 2 Povijest Ukrajine 2.1 Porijeklo imena države 3 Etnonacionalni podaci 3.1 Mentalitet Ukrajinaca 4 Ukrajinski jezik 5 Turizam i zabava 6 Administrativna podjela Ukrajine 6.1 Autonomna Republika Krim 6.2 Veći gradovi Ukrajine 7 Promet 8 Sport 9 Vanjske poveznice 9.1 Ostali projekti

Državni grb i zastava

Državna zastava Ukrajine sastoji se od dva položena polja plave i žute boje. Drevna kultura Ukrajine usko je vezana uz prirodne simoble te prema mitološkom tumačenju plava boja simbolizira vodu dok žuta boja simbolizira vatru. Prema nešto modernijem narodnom tumačenju plava boja simbolizira plavo nebo (otvorenost), dok žuta boja simbolizira zlatkaste stepske poljane (vrijednost) koje su prožete središnjom Ukrajinom.

Plavo-žuta simbolika na ukrajinskom prostoru je intenzivno prisutna od stvaranja Kijevske Rus'i čiji su vladari često službeno koristili raznoliko plavo-žuto znakovlje. Nakon pada Kijevske Rus'i 1240. godine, plavo-žuta simbolika je ponovno službeno ozakonjena u ukrajinskom parlamentu Centralnoj Radi 1918. godine.

Ukrajinski državni grb sastoji se od dva dijela: manji dio „Trizub“ koji se nalazi u središtu je glavni element velikog državnog grba te predstavlja kneževsku vlast Volodimira Velikog iz srednjovjekovne Kijevske Rus'i. Zajedno sa povijesnim grbom zaporoške vojske čini kompletan državni grb Ukrajine. Porijeklo grba Trizuba vrlo je staro i prema pronađenim primjercima u Ukrajini seže do 4. tisućljeća prije nove ere. Kijevski kneževi su kontinuirano koristili grb Trizub, a pojavljuje se i u ornamentici oružja zaporoških kozaka te u pučkom ritualnom rezbarenju.

O značenju znaka Trizuba postoji velika znastvena literatura koja upućuje na praslavensko podrijetlo znaka budući da se u različitim varijantama javlja na širokom prostoru sve do prastarih Indoarijaca. Između ostalih tumačenja, grb Trizub se često tumačio kao izraz sakralne ptice, kao monogram, geometrijski ornament.

Mnogi stručnjaci dovode službene zastave Švedske i Ukrajine u istu koleraciju makar kada je riječ o njihovim plavo-žutim tonalitetima, i često se tvrdi da su varjaški ratnici te boje prenosili sa sjevera na prostore današnje Ukrajine. Ipak, danas postoji znastvena literatura koja tvrdi da je ta simbolika prenešena sa ukrajinskih prostora na skandinavske s obzirom da je ukrajinska kultura u to vrijeme bitno prednjačila, posebno zahvaljujući utjecaju grčke kulture koja je dolazila sa prostora Bizanta već stoljećima ranije.

Povijest Ukrajine

Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Ukrajine

Detaljniji članak o ovoj temi: Kijevska Rus'

Najstariji tragovi ljudske nazočnosti u Ukrajini vezani su uz početke evolucije čovjeka. Na području Ukrajine razvilo se više tipova prapovijesnih kultura od kojih je najraširenija bila Tripiljska kultura iz brončanog doba (4.-3. stoljeće pr. Kr.). Stepsko područje Ukrajine kroz povijest je bilo izloženo čestim migracijama raznih naroda, a svaki od tih naroda ostavio je neki vrijedan kulturni trag koji današnju Ukrajinu čini jednom od arheološko najzanimljivijih država u svijetu. Antički izvori na tom prostoru bilježe vladavine Kimerijaca (9. stoljeće pr. Kr. - 7. stoljeće pr. Kr.), Skita (7. stoljeće p. n. e. - 3. stoljeća p. n. e.), Sarmata (2. stoljeće pr. Kr. – 2. stoljeće), Gota (3. - 4. stoljeće). Obalu Crnog mora od 7. stoljeća p. n. e. koloniziraju Grci. Gote su 375. god. pobijedili Huni koji pod Atilom stvaraju moćnu državu između Dona i Karpata (do 451.).

Ukrajinski narod svoju povijest započinje u sklopu moćne antske zajednice tijekom 5. i 6. stoljeća, kada je i osnovan grad Kijev. Kulturno najrazvijenije ukrajinsko pleme Poljani u savezništvu s Vikinzima tijekom 9. stoljeća imalo je ključnu ulogu u formiranju prve istočnoslavenske državne formacije Kijevske Rus'i. Pod navalom Mongola u 13. stoljeću Ukrajinci su svoje središte premjestili u grad Ljviv (Lavov) u sklopu Galičko-Volinjske države, nakon čega su u 14. stoljeću dospjeli pod okupaciju Kraljevine Poljske u savezništvu s Litvom. Kao revolt na društveno ugnjetavanje u 15. stoljeću pojavljuju se ukrajinski kozaci (u početku vojnici, lovci i seljaci, kasnije plemići), koji predstavljaju neovisni ukrajinski vojni i društveni stalež. Ukrajinski kozaci su preko tri stoljeća vodili iscrpljujuće borbe kako bi uspostavili ukrajinsku autonomiju između dva moćna carstva. U 17. stoljeću stvorena je ukrajinska država Zaporoška republika, koja je u 18. stoljeću ušla u sastav Ruskog imperija.

Ukrajinci su najveću represiju trpili u sklopu izgradnje Ruskog imperija tijekom 19. stoljeća, kada im je zabranjeno isticati bilo kakvu različitost od ruskog naroda. Ukrajinski narod prethodno poznat kao Rusini s ciljem očuvanja identiteta usvaja mlađi etnonim Ukrajinci, kako bi se razlikovao od naroda u okolici Moskve koji se počeo zvati Ruski. Zabranjen je ukrajinski jezik, a kultura se predstavljala kao regionalna kultura Moskve. Tijekom 19. stoljeća počeo se javljati jak osjećaj nacionalnog identiteta koji su uglavnom poticali povjesničari i pjesnici. Glavna je teškoća bila u tome što se taj osjećaj razvijao u dva središta, koja su u to vrijeme imala slabe veze. Jedno središte ukrajinskog preporoda bio je Kijev u Ruskom imperiju, a drugo središte je bio Ljviv u Austrijskom carstvu. Godine 1918. proglašena je Ukrajinska Narodna Republika, no opstanak republike je bio krajnje neizvjestan, a već 1921. stvorena je Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika pod vlašću ukrajinskih i ruskih boljševika.

U Sovjetskoj Ukrajini je pod Staljinovim režimom ubijeno nekoliko milijuna nevinih stanovinika Ukrajine. Poseban slučaj predstavljalo je izgladnjivanje stanovnika 1932. i 1933. godine. Taj događaj danas je poznat pod imenom Holodomor ili Gladomor. Ponovna uspostava sovjetske vlasti u Ukrajini poslije Drugog svjetskog rata 1944. godine objedinila je gotovo sve ukrajinske zemlje, ali nije zadovoljila težnje Ukrajinaca za nezavisnošću. Tek je nakon Černobilske nuklearne nesreće 1986. godine, za vrijeme Mihaila Gorbačova, postalo moguće otvarati mnoštvo bolnih pitanja iz povijesti, premda se ukrajinske vlasti sve do 1991. godine nisu bitno reformirale. Dana 24. kolovoza 1991. Ukrajina je proglasila svoju neovisnost, ali u zemlji je ostalo mnoštvo nasljeđenih problema: društveni problemi, nefunkcionalna ekonomija, pretjerano naoružanje itd.

Porijeklo imena države

Staroslavenska riječ «u-kraj-ina» u početku je označavala ono što danas nazivamo rodnim krajem, rodnim krajolikom, rodnom zemljom, vlastitom domovinom ili matičnim prostorom. Iako postoji nekoliko interpretacija te riječi, suvremeni lingvisti smatraju da se riječ ispravno tumači kao «zemlja naroda kojemu se pripada», za razliku od onog dijela zemlje koji je bio koloniziran u srednjovjekovnoj ekspaniziji kijevskih vladara. Danas se pretpostavlja da se riječ "ukrajina" razvijala među ukrajinskim plemenima raspadom praslavenske zajednice, da bi se nakon 10. stoljeća sve dinamičnije razvijala kao ime moderne države, paralelno sa širenjem Kijevske Rus'i i koloniziranjem tuđih neukrajinskih prostora.

Prvi sačuvan trag u kojem je zabilježeno ime Ukrajina datira iz 1187. godine, iz Kijevskog ljetopisa u kome autor piše o smrti perejaslavskoga kneza. "("I plakaše za njim svi Perejaslavci … a zbog njeg se i Ukrajina u crno obavije)." Otada će se naziv često javljati i u drugim ljetopisima u kojima će riječ označavati rodnu zemlju naroda koji je imao vlast u Kijevu. Sredinom 16 stoljeća naziv Ukrajina se sve češće javlja u stranim izvorima, a postepeno i na europskim zemljopisnim kartama iz 1650., 1666., 1720. i dr. godina. Ukrajina u državnom smislu tada obilježava samo središte Ukrajine na sjecištu tri jake vojne sile: poljske, ruske i tatarske (pod protektoratom turske sile).

Korištenje ukrajinskog naziva u zemljopisu, u potpunosti je odgovaralo ukrajinskom narodu, među kojim je izraz bio sve više raširen, a o tome nam svjedoče mnogobrojne pjesme posvećene zbivanjima u razdoblju od 16. do 19. stoljeća. Otada se ime iznimno proširilo usprkos tendenciji ruske i poljske vlasti koje su predlagale druge nazive, pa čak i zabranjivale korištenje imena Ukrajina, kao što je bio slučaj s carskom Rusijom u 18. i 19. stoljeću. U ruskoj historiografiji Ukrajini je tijekom 18. stoljeća nadjenut politički provincijalni termin kod nas poznat kao Mala Rusija (rus. Малороссия - Malorossiya), nakon čega ukrajinski narod službeno razvija mlađi etnonim Ukrajinci s ciljem očuvanja vlastitog srednjovjekovnog kulturnog identiteta.

Država Ukrajina je u povijesti često bilježena latinskim nazivom "Rutenija" što se odnosilo na srednjovjekovnu ukrajinsku državu Rus', a stanovnici kao "Ruteni" što se odnosilo na stariji kolektivni etnonim ukrajinskog naroda Rusine.

Povjesničari Ukrajinu često zovu i "pogranična zemlja" jer je stoljećima bila autohtoni čuvar bogate starorus’ke (staroukrajinske) kulture iz Kijeva, kasnije čuvar ukrajinskog Pravoslavlja od poljskog Katoličanstva i naposljetku čuvar Kršćanstva od Islama.

Etnonacionalni podaci

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2005. godine, u Ukrajini živi 47,5 milijuna stanovnika. Stanovništvo čine: Ukrajinci 77,8%, Rusi 17,3% (postotak u bitnom opadanju), Bjelorusi 0,6%, Moldavci 0,5%, Krimski Tatari 0,5% (autohtoni stanovnici), Bugari 0,4%, Mađari 0.3%, Rumunji 0,3%, Poljaci 0,3%, Židovi 0,2% (postotak u bitnom opadanju) i ostali 1,8%. Zbog dugotrajne okupacije Ukrajinci u dijaspori broje između 16 i 20 milijuna ljudi, posebno u Ruskoj Federaciji gdje ih živi između 5 i 8 milijuna. Zbog represivne Staljinove politike, veliki dio Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji se izjašanjavao kao da su etnički Rusi, to se donekle odrazilo na njihovu asimilaciju. Narod Rusini koji živi u zapadnoj Ukrajini broji nešto više od pola milijuna ljudi, Ukrajinci ga smatraju dijelom ukrajinske nacije, no zbog specifičnosti rusinskog pitanja u svijetu, pokrenute su razne polemike oko pitanja rusinske posebnosti ili pak nacionalnosti, posebno u Srbiji i Slovačkoj, u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj.

Nacionalne manjine u Ukrajini zastupljene su u svim državnim strukturama. Za poboljšanje međudjelovanja organizacija nacionalnih manjina s izvršnom vlasti i lokalnom samoupravom nastala je 2000. Udruga predstavnika nacionalnih manjina. Ukrajinska država aktivno pomaže nacionalnim manjinama u njihovim etnokulturnim potrebama: održanju njihovih običaja i tradicija, razvoju jezika i obrazovanja, amaterskoj i profesionalnoj umjetnosti, očuvanju povjesnih i kulturnih spomenika, izdavnja novina itd. Dva milijuna djece obrazuje se na jezicima nacionalnih manjina. Podaci ministrastva obrazovanja i znanosti predočavaju da u Ukrajini danas postoji: 1.880 ruskih škola, 94 rumunjske, 69 mađarskih, 12 krimsko-tatarskih, 4 poljske, 9 moldavskih škola te preko 2.200 dvojezičnih škola. Na materinjem jeziku nacionalnih manjina izlazi 169 tiskanih izdanja, 46 ih izlazi na razini cijele države.

Mentalitet Ukrajinaca

Detaljniji članak o ovoj temi: Ukrajinci

Ukrajinci pripadaju grupi slavenskih naroda sa izrazito srednjoeuropskim (pribaltičkim) mentalitetom koji se donekle razlikuje od susjednog poljskog ili ruskog. Stara povijest ukrajinskog naroda, još je od antičkog razdoblja kreirala njihovu zasebnu nacionalnu kulturu i specifičan ukrajinski mentalitet koji je bio intenzivno povezan sa dva recipročno kontrasna podneblja: starogrčkim i skandinavskim. Žene su u ukrajinskom društvu tradicionalno imale donekle privilegiran položaj i često su bile uključene u šira društvena zbivanja sve do uspostave Sovjetskog Saveza. Ukrajinski narod se donekle konsolidirao već tijekom 10. i 11. stoljeća u sklopu Kijevske Rus'i te je kao takav do 13. stoljeća bio dominantan ostalim susjednim narodima. Mnogi kulturološki elementi u poljskom, bjeloruskom i ruskom društvu preuzeti su upravo od Ukrajinaca. Danas se Ukrajinci smatraju vrlo otvorenim, dobronamjernim i tolerantnim ljudima, te su izrazito ponosni na svoju nacionalnu kulturu koja se smatra jednom od najstarijih europskih kultura uopće. Proces rusifikacije tijekom posljednja tri stoljeća ostavio je poseban trag na svjetonazor ukrajinskog stanovništva prije svega u jugoistočnoj Ukrajini koja je naknadano naseljavana ruskim stanovništvom.

Ukrajinski jezik

Detaljniji članak o ovoj temi: Ukrajinski jezik

Službeni jezik u Ukrajini je ukrajinski, no na ulicama glavnog grada Kijeva, i u pojedinim jugoistočnim ukrajinskim gradovima, često se koristi ruski jezik.

Od ukupno 46,5 milijuna ukrajinskih građana, ukrajinskim jezikom se aktivno služi njih oko 32,5 milijuna; od toga u gradovima živi njih preko 16 milijuna, a ostatak u ukrajinskoj ruralnoj sredini. Do 14 milijuna ukrajinskih građana često se služi ruskim jezikom ili rusko-ukrajinskom jezičnom kombinacijom Suržik (njih do 20%). Danas se ukrajinskim jezikom ponajviše služe ukrajinski intelektualci, prosvjetni djelatnici i slični stručnjaci, dok se ruski jezik često koristi u sferi ukrajinske estrade i ekonomije s obzirom da je Rusija najveći ekonomski partner Ukrajine. Specifičan ruski jezik ukrajinskog podneblja koristi se uglavnom u urbanim sredinama jugoistočne Ukrajine i na poluotoku Krimu. Na Krimu svega 10% stanovnika govori jasnim ukrajinskim jezikom, a mediji su u službi politike do 2004. pratili događanja isključivo na ruskom jeziku.

Jezična podjela ukrajinskog društva ne podudara se sa njegovom etničkom podjelom, a paradoksalno je to da autohtono ukrajinsko stanovništvo nije asimiliralo ruske doseljenike, nego su doseljenici rusificirali dio autohtonog stanovništva. Razlog tomu je da je Ukrajina od 1654. bila prvo carsko-ruska, a potom sovjetsko-ruska kolonija u kojoj je ruski jezik bio službeni i uvodio se posebnim mjerama. U svih tih 337 godina Rusija je provodila žestoku asimilacijsku politiku kroz rusifikaciju ukrajinskih prostora te je u istom razdoblju ukrajinski jezik iskorijenjivan na vrlo represivan način, uključujući smaknuća većeg broja ukrajinskih intelektualaca. Tek nakon ostvarivanja ukrajinske neovisnosti 1991., ljudi su se djelomično oslobodili kulturnog, prosvjetnog i vjerskog ugnjetavanja te uporaba ukrajinskog jezika bilježi neometan rast. Nakon 2004. situacija se počela dodatno oporavljati u korist ukrajinskog jezika.

Po razini svoga razvoja ukrajinski jezik spada među najrazvijenije jezike svijeta. Smatra se sukladnim potomkom kolokvijalnih staroslavenskih jezika kojima se pričalo u središnjoj Kijevskoj Rus’i i gradu Kijevu od 10. do 13. stoljeća. Potpuno su razvijene sve jezične kategorije i potkategorije, stvorena je terminologija za gotovo sve znanosti. Službeni stil prati sve sfere unutarnjega i međunarodnog političkog i društvenog života. Publicistički stil ima višestoljetnu povijest. Umjetnička djela stvorena na modernom ukrajinskom književnom jeziku pišu se već više od dvjesto godina. Tijekom tog vremena nastala je velika literatura s dubokim tradicijama, stvorena su mnoga remek-djela lijepe književnosti u kojima je umjetnička riječ dosegla savršenstvo. Osim toga, na ukrajinski je prevedena cijela svjetska klasika, počevši od Homera. Ukrajinski jezik danas ponovno stječe ugled svjetskog slavenskog jezika i često se koristi u međunarodnim institucijama Europe i ostatka svijeta.

Turizam i zabava

Detaljniji članak o ovoj temi: Ukrajinska kultura

Duhovnost, religija i srednjovjekovna kultura nezaobilazan su segment ukrajinskoga turizma. Još od poganskih vremena Ukrajina je bila dom mnogih religija i naroda. Sofija Kijevska i Kijevsko-pečerska lavra poznati su, ali nisu jedini povijesni spomenici vjere i duhovnosti. Povijest i arhitektura Ukrajine vrlo su raznoliki i vezani su za prastare kulture. Mnoštvo ukrajinskih muzeja na otvorenom prostoru mogu dočarati prošlost Istočnih Slavena, osobito ako posjetite Ukrajinu u vrijeme narodnih običaja. Crno more i Azovsko more nude čistu i duboku vodu te pješčane i šljunkovite plaže. Poluotok Krim obiluje kulturnim spomenicima, a ljeti prevladava sredozemna i subtropska klima koja pogoduje rastu raznolikog bilja koje se često koristi u zdravstvene svrhe. U zapadnoj Ukrajini, najveću pozornost pljene ukrajinski Karpati, čija planina nudi čista jezera i brze rijeke. Mnogi prirodni lječilišni kompleksi ponudit će zdravstvene usluge, posebno pročišćavanje dišnih puteva u rudnicima soli u Prikarpatju ili odmor u kupkama od mineralizirane zemlje. Ukrajina obiluje posebnom i ukusnom ukrajinskom kuhinjom te vinima vrlo visoke kvalitete.

Ukrajinski gradovi poput Kijeva, Ljviva, Odese, Harkiva, Donjecka višemiljunski su gradovi s više lijepih znamenitosti. Svi gradovi u Ukrajini imaju svoje posebnosti i gotovo svaki ima zasebnu tradiciju. Ukrajina ima mnoštvo starih dvoraca, zamaka, čije obnavljanje je u tijeku, te doista stare građevine visoke kulturne vrijednosti. Sela su doista već gotovo desetljećima nepromijenjena, što zbog nedostatka finacijskih sredstava, što zbog očuvanja kulturne baštine. Ukrajina je specifična zemlja, jer se tu sudaraju dvije europske kulture, istočna i zapadna. Razni sadržaji, poput Festivala kozačkih igra u vrlo starom gradu Kamjanec-Podiljsku, prikazuju originalne ukrajinske odlike i maštovitost turizma, a često se kombiniraju turizam i humanitarne akcije. O Ukrajini se donedavno malo znalo, no njezinim osamostaljivanjem 1991. otvorena su vrata svim gostima koje zanima ljepota i posebnost ukrajinske kulture. Ukrajinci su po prirodi miroljubivi, ponosni i tolerantni ljudi s izrazito srednjoeuropskim i pomalo nordijskim mentalitetom, što se najviše može primjetiti u njihovom tradicijskom štovanju žena i prirodnih ljepota, općenito prirode.

Administrativna podjela Ukrajine

Ukrajina je podijeljena na 24 administrativne jedinice koje se nazivaju oblastima, jednu autonomnu republiku i dva grada s posebnim statusom. Oblasti se dijele na manje jedinice koje se nazivaju rajonima.

Većina se ukrajinskih oblasti naziva prema oblasnom središtu (npr. Lavovska oblast). Uz to, još se tradicionalno na korijen riječi oblasnog središta dodaje sufiks –ščin- i na taj način su nastali tradicionalni nazivi poput Odeščina, Kijevščina (usp. hrv. Labinština).

Iznimka tog pravila su Volinjska i Zakarpatska oblast sa središtima u Lucku i Užgorodu. Kijev kao glavni grad je administrativno zasebna jedinica koja je ujedno i središte istoimene oblasti. Uz njega, još je Sevastopolj grad s posebnim statusom. Oblasno središte je najčešće najveći i najrazvijeniji grad u regiji.

Autonomna Republika Krim

Autonomna Republika Krim (ukr. Автономна Республіка Крим), nekada se nazivala Krimska oblast Ukrajinske SSR, zemljopisno je smještena na krimskom poluotoku na jugu Ukrajine. Glavni grad AR Krim je Simferopolj.

Popis ukrajinskih oblasti

Oblast (hrvatski)	Oblast (ukrajinski)	Tradicionalni naziv	Oblasno središte
Čerkaška oblast	Черкаська область Čerkas'ka oblast'	Черкащина Čerkaščyna	Черкаси, (Čerkasy)/ Čerkasi
Černigivska oblast	Чернігівська область Černigivs'ka oblast'	Чернігівщина Černigivščyna	Чернігів, Černigiv
Černivačka oblast	Черніветська область Černivets'ka oblast'	Чернівеччина Černiveččyna	Чернівці, Černivci
Dnjipropetrovska oblast	Дніпропетровська область Dnipropetrovs'ka oblast'	Дніпропетровщина Dnipropetrovščyna	Дніпропетровськ (Dnipropetrovs'k)/ Dnjipropetrovsk
Donečka oblast	Донецька область Donets'ka oblast'	Донеччина Doneččyna	Донецьк, (Donec'k)/ Doneck
Ivano-Frankivska oblast	Івано-Франківська область Ivano-Frankivs'ka oblast'	Івано-Франківщина Ivano-Frankivščyna	Івано-Франківськ, (Ivano-Frankivs'k) / Ivano-Frankivsk
Harkivska oblast	Харківська область Harkivs'ka oblast'	Харківщина Harkivščyna, ili Слобожанщина Slobožanščyna	Харків, Harkiv
Hersonska oblast	Херсонська область Hersons'ka oblast'	Херсонщина Hersonščyna	Херсон, Herson
Hmeljnička oblast	Хмельнитська область Hmel'nyts'ka oblast'	Хмельниччина Hmel'nyččyna	Хмельницький, (Hmel'nyc'kyj)/ Hmeljnicki
Kijevska oblast	Київська область Kyjivs'ka oblast'	Київщина Kyjivščyna	Київ, (Kyjiv)/ Kijev
Kirovogradska oblast	Кіровоградська область Kirovograds'ka oblast'	Кіровоградщина Kirovogradščyna	Кіровоград, Kirovograd
Luganska oblast	Луганська область Lugans'ka oblast'	Луганщина Luganščyna	Луганськ, (Lugans'k) / Lugansk
Lavovska oblast	Львівська область L'vivs'ka oblast'	Львівщина L'vivščyna	Львів, (L'viv) / Lavov
Mikolajivska oblast	Миколаївська область Mykolaivs'ka oblast'	Миколаївщина Mykolajivščyna	Миколаїв, (Mykolajiv) / Mikolajiv
Odeška oblast	Одеська область Odes'ka oblast'	Одещина Odeščyna	Одеса, Odesa
Poltavska oblast	Полтавська область Poltavs'ka oblast'	Полтавщина Poltavščyna	Полтава, Poltava
Rivanjska oblast	Рівненська область Rivnens'ka oblast'	Рівненщина Rivnenščyna	Рівне, Rivne
Sumska oblast	Сумська область Sums'ka oblast'	Сумщина Sumščyna	Суми, (Sumy) / Sumi
Ternopiljska oblast	Тернопільська область Ternopil's'ka oblast'	Тернопільщина Ternopil'ščyna	Тернопіль, (Ternopil') / Ternopilj
Vinička oblast	Віннитська область Vinnyts'ka oblast'	Вінниччина Vinnyččyna	Вінниця, (Vinnycja) / Vinicja
Volinjska oblast	Волинська область Volyns'ka oblast'	Волинь Volyn'	Луцьк, (Luc'k)/ Luck
Zakarpatska oblast	Закарпатська область Zakarpats'ka oblast'	Закарпаття Zakarpattja	Ужгород, Užgorod
Zaporiška oblast	Запорізька область Zaporiz'ka oblast'	Запоріжчина Zaporižčyna	Запоріжжя, (Zaporižžja)/ Zaporižja
Žitomirska oblast	Житомирська область Žytomyrs'ka oblast'	Житомирщина Žytomyrščyna	Житомир, (Žytomyr)/ Žitomir

Veći gradovi Ukrajine

• Kijev   2,611,300 stanovnika
• Dnjepropetrovsk   1,860,000 stanovnika
• Donjeck   1,566,000 stanovnika
• Harkiv   1,461,000 stanovnika
• Odesa   1,080,000 stanovnika
• Lavov   735,000 stanovnika

Promet

Detaljniji članak o ovoj temi: Promet Ukrajine

Ukrajinska prometna mreža dobro je razvijena, a osobito riječna plovidba koja služi brojnim plovnim rijekama i kanalima; sustav Don-Volga povezuje Ukrajinu s Moskvom. Najvažnije su luke Odesa na Crnom moru i Mariupolj na Azovskome moru. Uz Kijev i Odesu nalaze se međunarodne zračne luke.

Sport

• Nacionalni olimpijski odbor Ukrajine (eng.)

Vanjske poveznice

• Enciklopedija Ukrajine (eng.)
• Povijest Ukrajine (ukr.)
• Povijesna karta ukrajinskih zemalja u 11. stoljeću (ukr.)
• Povijesna karta ukrajinskih zemalja u 13. stoljeću (ukr.)
• Veleposlanstvo Ukrajine u Republici Hrvatskoj (hr.)
• Vijesti iz Ukrajine (eng.)

Ostali projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Ukrajina
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Ukrajina
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Ukrajine

stock | retire | vm
Why are we here?
All text is available under the terms of the GNU Free Documentation License
This page is cache of Wikipedia. History